Gospodin Petrović je
oprezno zatvorio vrata radnje za sobom kao da ne želi da naruši mir koji je
narušavala vrlo tiha muzika za vešto skrivenih zvučnika. Orkestar je svirao
Mocartov " Rekvijem". Gospodin Petrović priđe pultu za kojim je
stajao čovek tamne zalizane kose, odeven u crni sako na čijem se džepu šepurio
znak firme - dva ukrštena mrtvačka sanduka, iznad kojih je tužna maska puštala
suzu.
- Dobar dan! Dobro došli u
" Zadnji čas"!
- Eh, da je dobar! Crn mi
je dan danas!- tiho prozbori gospodin Petrović.
- Oprostite, moje
saučešće. A ko vam je ...?
- Tašta. Znate, bila je
bolesna.
- Ah, pa onda nisam mnogo
pogrešio poželevši vam dobar dan.
- Molim vas, kako vas nije
sramota!
- Oprostite, ja i moje
neslane šale. Nikako toga da se oslobodim iako se bavim ovim tužnim poslom.
- Pa gledajte da se što
pre oslobodite te navike jer ćete ostati bez mušterija.
- Kao i svaka mušterija,
potpuno ste u pravu. Da krenemo ispočetka. Čime mogu da vas uslužim?
- Pa, eto, hteo bih da
taštu ispratim na onaj svet kako dolikuje.
- Naravno, potrudićemo se
da to bude sa dignitetom kakav je zaslužila tokom života.
- Vi ste poznavali moju
taštu?
- Ne, naravno, samo se
tako kaže.
- Nemojte više ništa da
pričate, molim vas. Ta žena je bila toliki baksuz da mi je dušu pila na slamku
i iz inata je umrla pre mene samo da me košta. Iako sam se ja redovno molio
Bogu da me uzme pre nje.
- Znači, za gospođu,
osnovni paket?
- Kako osnovni?
- Lep, od čamovine, u mat
boji sa prigodnim vencom i krstačom u istoj boji i dezenu kao i sanduk.
- A ne, nikako. Hoću
najskuplju varijantu!
- Ne razumem.
- Hoću da se nervira gore
što sam je ispratio po svim propisima i pravilima, a ne onako kako bi ona mene
ispratila.
- U redu, onda za vas
ambience varijanta.
- Ja ću vas da udarim, vi
niste pri sebi. Otkud za mene ambience varijanta?
- Ha-ha-ha, oprostite,
nekada sam radio u salonu automobila, pa, eto, ostale neke fraze...
- Čudio bih ste da ste
uspeli da prodate bar jedan automobil. Nego, da skratimo priču- čega ima u toj
ambience varijanti?
- Imamo sanduk sa
niklovanim držačima, staklenim otvorom za pokojnika, pločicom sa imenom i
prezimenom na poklopcu, venac od prirodnog cveća, krstaču od plemenitog trešnjevog
drveta, profesionalnu narikaču ili pleh- muziku, po želji.
- Dobro, sve-sve, ali
otvor za pokojnika, čemu to?
- Pa da je poslednji put
vidite, a i da ona uživa u sprovodu.
- Vi ste, gopodine,
totalna budala i budite zahvalni da sam u žurbi, inače bih odavno otišao na
drugo mesto.
- Nemojte, molim vas. Ja
živim od procenta. Da li je po volji crna košulja?
- Hm, može, imate li broj
44?
- U slim ili klasik
varijanti? Hoćete li i manžetne iz to? Možda i neki parfem? Imamo original ...
- Parfemi, manžetne ...
Čemu to?
- Mi smo moderna radnja,
pratimo trendove. Pogledajte samo ove Ferre ili Gucci naočare za sahranu. Vaše
crvene oči biće deo vaše intime.
- Hvala vam, ne treba, ja
bih pošao.
- Ah, ne, nikako. Imamo i
aplikaciju za mobilni telefon, javlja kad je prva subota, dvadeset dana,
četrdeset dana. Ako je po volji, ugrađujemo i web- kameru tako da u svakom
trenutku imate pogled na večno konačište vama drage osobe.
- Gospodine, koji od vaših
sanduka se vama najviše dopada?
- Ah, izbor je težak, ali
ako me pitate za favorita, onda je to ovaj Linkoln crni model sa ugrađenim
Dormeo dušekom. Milina za večni odmor, kičma da vas ne boli. U poverenju, nekad
i odmorim na pauzi u njemu. A zašto pitate?
- Hteo bih da ga kupim kao
poklon za vašu sahranu, đubre jedno bolesno!- iznervirano zaurla gospodin
Petrović i izlete na ulicu praćen zbunjenim pogledom ažurnog prodavca.
- Danas je teško ugoditi
muštrijama, stalno su u žurbi i iznervirane, sa žaljenjem zaključi prodavac i
rukavom poče da briše ugao jednog poklopca sve dok nije povratio visoki sjaj.
Нема коментара:
Постави коментар