среда, 2. јануар 2013.

HIPERNAJEBIZAM


"Srbija je zemlja čuda. Niko ne veruje u nju."

"Mišković je na Rajskom ostrvu. Mi i dalje u paklu."

"Zločin se isplati. Samo ako uz sebe imate Gotovinu."

"Pravda u Hagu je slepa. Uglavnom na muke žrtava."

"Nekad se upiralo prstom u lopova. Danas se upire pištoljem u poštene ljude."

"Lepo vreme izmami porodice napolje. I namami lopove unutra."

"Štafeta je jedina palica koju smo voleli."

"Nekad vam je, kao dokaz da ste predsednik, trebala diploma. Sad još traže i sliku uz to."

"Naša svetla budućnost u senci je mračne prošlosti."

"Puna mi je paprika sarme za ručak!"

"Stranka ga je brzo stavila na led. Pretio je da se pokvari."

"Čim je čula da je brak dok nas smrt ne rastavi, žena je kupila komplet noževa."

"MI smo prava ekološka država. Raspadamo se brzo."

"Ovde je život izgubio svaku vrednost. Samo se na smrti dobro zarađuje."

"Bila jednom jedna poštena devojka ... Zato ste i same."

"Nekad vam je, kao dokaz da ste predsednik, trebala diploma. Sad još traže i sliku uz to."

"Lepo vaspitanom čoveku u novčanik se ne gleda. Uvek je prazan."

"Vlada otvorila liniju za nekulturu. Pozivni broj je 0,62."

"Fali mi još par kilograma za kritičnu masu."

"Umrežila me žena. U svoje čarape."

"Ljudski rod pretke traži na granama, a potomke na mrežama."

"Promenio sam bricu. Više mi radi o glavi, nego o bradi."

"Neki ljudi su religiozni. Do zla boga."

"Otkad je ženu vratio na početnu adresu, poštar ga zaobilazi."

"Za smak sveta, skoknuću do svemira."

"Prohladno ovo jutro za avgust mesec."

"Bračni krevet sam kupio za keš. Brak još uvek otplaćujem."

"Isuviše je znao. Dali su mu diplomu i proterali ga iz zemlje."

"Ufitiljili smo ga. Samo čekam kad ćemo da puknemo."

"Vožnju sam položio iz prvog puta. Kad nije bilo pregaženih pešaka."

"Žena je počela isuviše da kokodače. Moraću da je nagazim."

"Miriše na propast. Usrali smo motku."

"Žena mi je stroža no sud. Retko kad me pomiluje."

"Poželjno je nekad saslušati i žensku reč u kući. Naslušah se rečenica."

"Neki poslovi kao da su izmišljenii za određene kandidate."

"Nema svrhe razapinjati ga na krst. On je ateista."

"Na medeni mesec poneo je kašiku. Znao je da negde treba da mu upadne."

"Stalno se hvalio kako je bistar. Kako je to providno!"

"Mi smo vredan narod. Trebalo je samo dvadeset godina da nam uradimo ono što stranci nisu mogli za petsto."

"I Srbija jednom godišnje izađe na more."

"Zločin se isplati. Samo ako uz sebe imate Gotovinu."

"Pravda u Hagu je slepa. Uglavnom na muke žrtava."

"Mi se oslanjamo na rimsko pravo. U Skupštini nam, takođe, sede konji."

"Konac delo krasi, a zatvorska žica nedelo."

"Rad je stvorio čoveka, ali u Srbiji najbolje žive majmuni."

"Uskladio sam život sa situacijom u zemlji. Svakog dana sam sve teži."

"Nisam lep, a ni pamet mi nije jača strana. Ali, što mrzim da jedem boraniju!"

"Ko našu televiziju gleda, ništa ga neće iznenaditi!


"Moli se predsednik Nikolić da ponovo ide na obuku za vožnju. Malo-malo, pa naleti na neko vozilo."

"Nije ona laka ženska da padne na jedno piće. Pada posle flaše pića."

"Nije sve tako crno u mom životu. Pobelela mi je kosa."

"Mrzelo ga je da čita knjige. Zato je nabavio razne knjižice."

"Držim dijetu. Ne čitam knjige pisaca sa imenima teškim za izgovor."

"Ne možemo da se setimo šta smo doručkovali, ali odlično se sećamo da su oni prvi počeli."

"Hoćemo li morati da prolazimo kroz cele devedesete, ili možemo da premotamo, recimo do '97? To je bila dobra godina."

"Ako me vršnjak obruka pred ženom, bolje da mi ne padne šaka."

"Izbacio je drugog iz ženinog kreveta. Onaj prvi mu je pobegao kroz prozor."

"Mogao sam da potpišem da se neću ženiti, sve dok nije pukla gumica između nas."

"Naši lekari primaju samo u zakazano vreme. Uzimaju non-stop."

"Koliko god svekrva smršala, i dalje je i Bogu teška."

"Koliko god vi mrzeli taštu, ona će i dalje voleti da vas nervira."

"Probala je žena da me zauzda i ranije, ali je uspela tek kada sam je zajahao."

"Počeo sam da sumnjam da je brak normalna institucija jer mi žena pegla samo bele košulje."

"Čim su prestala svadbena zvona, žena je počela da mi zvoca."

"Nezaposlen sam, ali volim to što radim."

"Zdravi bubrezi su zdrava osnova naše buduće ekonomije."

"U ratu i ljubavi, sve je dozvoljeno. U braku, samo ono što žena dozvoli."

"Dok mi je u vertikali, sve je u normali."

"Prevrtao sam i ja stolove u kafani. Samo mi je tad ispalo deset dinara."

"Srećan Dan deteta čestitao i Pahomije."

"Mi kad pucamo, ciljamo visoko. Pravo u jaja."

"Svetu ćete najbolje zamazati oči ako Balkance zamažete govnima."

"Neko je rođen pod srećnom zvezdom, a neko pod pokvarenom uličnom svetiljkom."

"Meni je ugrozeno postojanje. Postao sam niko i nista."

"Vidimo mi sve. Samo, i dalje smo slepci."

"Tokom seksa potroši se određena količina energije. Tokom godine ja na seksu prištedim energije za manju elektranu."

"Galopirajuća inflacija je peti jahač Apokalipse u Srbiji."

"Sve se nema, a Mrka asfaltira Mlečni put.

"Danas je Dan muškaraca. Šta možemo, i ostalih dana slavimo gluposti."

"Premijera ne mogu zaobići u pregovorima. Jedino ako ga preskoče."

"Počeo Sajam nameštaja. Jedinstvena prilika da dođete do direktorske fotelje za male pare."

"Kad sam čuo da joj kasni, znao sam da sam poranio."

"Premijer voli da sasluša narod. Naročito na uvce u kafani."

"Zabacio sam udicu, ali se ne nadam. Današnje ribe pre zinu na veliki auto."

"Pank nije mrtav, ali se pop bolje drži za svoje godine."

"Opet nisam pazio. KAsni mi plata."

"Zato što se ne kupamo redovno, zato smo SVRBI."

"U našim firmama vlada veliki jebašluk."

"Žena mu je u blagoslovenom stanju. Sumnja na popa."


"Moderni ljubavni trougao ima sve tri istopolne strane."

"Evropljani su se teško navikli na poskupljenja. Blago njima, mi smo se odavno navukli."

"Srpski automobili su najekonomičniji u Evropi. Koriste gorivo iz PET ambalaže od 1,5 litara."

"Danas je Dan Tolelopoverancije. Mi tolerišemo, oni terorišu!"

"VOLIM RASPRODAJE. UVEK KUPIM NEŠTO ŠTO MI NE TREBA."

"Svaki nas bivši vodja nam je poručivao da sledimo njegov put. Zato se uporno i vracamo na smetlište istorije."

"Mala smo mi zemlja za "veličine" koje nas vode."

"Otkad mi je fitilj dogoreo do nokata, pucam od muke."

"Ovi su sačekali da se narodu smrkne pa da mu obećaju bolje dane."

"Čvrsto mogu da obećam još samo u krevetu."

"Slabo je naučio lekcije. Dvaput je ponavljao brak."

"U stanu poslanika pronađena plava perika voditeljke sa televizije. #kratkinjuz"

"Štok home sindrom - bolest opijanja u svom domu"

"Kad me zasvrbi levi dlan, ja počešem desni. Da mu ne dajem lažnu nadu."

"Političari umesto značke, na revere pokačili prisluškivače."

"Sklopio bih ugovor o večnom izdržavanju. Samo tražim ko može da me izdrži."

"Pali smo na najniže grane. Mnogo smo se majmunisali."

"Slici najviše skoči cena kad slikar padne u grob."

"Život je tu da mu se gospodari, a ne da mu se robuje."

"Da nema novina, na ovom svetu se ništa glupo ne bi desilo."

"Muškarcu u kućnom pritvoru žena brani da uđe u kuću, a ne da iz nje izađe."

"Muškarac je uvek kriv. Čak i kad žena nije u pravu."

"Počela je sezona slava. Sad bar imamo opravdanje od Boga za nerad."

"Nijedna žena nije otišla od mene, a da se nije nasmejala. Naročito kad bih se skinuo nag."

"Kad god pomislim da čujem Dačića u glavi, setim se da imam nagluvog komšiju koji gleda Dnevnik."

"Prošli smo i sito i rešeto. Dokazali smo da smo sitna riba."

"Pravda je spora i dostižna. Zato je i preskaču."

"Mi smo površni i plitkoumni. Ali nemerljiva je dubina naše gluposti."

"Srpski putari su spremni. Ove godine, sigurno, iznenadiće ih prvi sneg."
"Volim da psujem, u pičku materinu!!!"

"Kad istina prestane da nas boli, znaću da je ovo društvo ozdravilo."

"Grešli su, ljudski je. Ne praštajmo im, pomisliće da su bogovi."

"Pamtim lica ljudi. Ime da upamtim, čovek mora da zasluži."

"Ili si lajk a bos, ili samo bos!"

"Serviraju nam laži, ali ih umotaju u slatka obećanja da ih lakše progutamo."

"Neki muževi slabo lažu. Drugi samo imaju jače žene."

"Mi smo odavno usko grlo Evrope. Zato kod nas ne može da prođe svaki nježnik koji oni izmisle."

"Nisam pri sebi. Javite mi ako me nadjete."

"Ljude je evolucija skinula sa drveta. Revolucija je skinula neke majmune sa vlasti."

"‎"Prava ljubav lako prašta i zaboravlja. Lažna ljubav dobro naplaćuje rastanke." Ivo Andrić feat. Dejan Blondi Andrejic"

"Čovek je mera svih stvari. Sanduk je mera svih ljudi."

Dejan је писао на временској линији корисника Miljan Miladinovic.

"Zemlja možda i propadne. Ali mi iz toga izlazimo još jači."



уторак, 1. јануар 2013.

REKAPITALIZAMIZACIJA


"Dok se nije udala, radila je u poslovnoj pratnji. Sad je voze u autu pod pratnjom."

"U našoj kući zna se ko je predsednik. Stalno se izvinjavam."

"Stojimo u redovima pred tuđim ambasadama jer sa našom državom nije sve u redu."

"Pozorište da se preimenuje u požarište. Da piromani ne osećaju grižu savesti."

"Prestao sam da guram nos u tuđa posla. Sve je to nečiji prljav veš."

"Postao sam poznati pisac. Samo potpisujem knjige koje drugi pišu."

"Komšija i ja vodimo polemiku. Polomismo sve kočeve iz plota."

"Ova godina je bila turbulentna. U sledećoj očekujem da tresnemo o ledinu."

"Danas će neko dobiti punu vreću poklona. Mi ostali dobićemo prazna obećanja."

"Šalju mi Novu godinu, a ni ovu staru nemam kome da uvaljam."

"Jedna stvar u mom životu je sigurna. U grob će me oterati mrtvačka kola."

"Kod nas samo najveći grešnici žive bogovski."

"Imaću čemu da se radujem. Komšija kupio kravu."

"Svaka preljuba je Trojni pakt."

"Nije on lopov od rođena. Naučili su ga."

"Za ljubav je potrebno dvoje. Ogledalo se podrazumeva."

"Odavno smo ukinuli sirotinjske četvrti. Sad smo prešli na gradove."

"Neko jedva dočeka da mu dođe 15 minuta slave. Neko jedva dočeka da mu prođe treći dan slave."

"Od Broza nam je ostala Kuća cveća. Od ovih prazna slama."

"Sećam se dana kad je dinar bio čvrsta valuta. Danas je izbušeni kurton."

"Doktor joj je rekao da je navukla od nogu. Mnogo ih je širila."

"Kad završe studije po Bolonji, studentima ostaje da se prehranjuju po kontejnerima."

"Uprskali su stvar. Čim su počeli da nas farbaju."

"Narodna medicina nema premca. Bensedin zna zašto."

"Njihov plan ulaska u EU imao je samo jednu grešku. Nisu računali na zaključana vrata."

"Vodite ljubav. Ratovi su nas i doveli dovde."

"Teško je danas biti zadovoljna žena sa ovakvim muškarcima. Zadovoljena još teže."

"Ponavljači beže u vlast, a odlikaši iz zemlje."

"Mislim da mogu. Ali, moja kolena, ramena i kičma misle drugačije."

"Mnogo je radila. Izašao joj žulj na jeziku."

"U zemlji u kojoj su junaci neznani, o budalama se sve zna."

"Dogovor kuću gradi. Komunalno razgrađuje."

"Koliko smo tabanali na protestima, dobro smo im utabali stazu do vlasti."

"Tašti je za rođendan kupio plastično cveće. Trajaće do sahrane."

"Zajeban smo narod. Nema ko nas nije."

"Ženama je u genima da budu kuvarice. Stalno nešto zakuvaju."

"Žena me je učila Kamasutru, ali ja volim da se propitujem sa komšinicom."

"Skupo sam platio stan. Prevarili me na kvadrat."

"Stanje redovno. Sranje je."

"Nema sve što leti krila. Evo, na primer, ženina papuča."

"Mi smo narod najstariji. Zato nam je i država mrtva i u fazi raspadanja."

"U modernom braku, sa bračnim partnerom imate ortački odnos."

"Uzalud je otišao Bogu na istinu. Uvek je lagao."

"Ne možemo da nađemo pravi kroj.Izmenjasmo tolike predsednike, a nijedan nam ne odgovara."

"O kakvoj nezavisnosti govorimo, kad su nam i zastave Made in China."

"Novčaniku je kupovina najbolji laksativ. Posle se oseća tako olakšano."

"Ženu sam muvao dok joj se nije zavrtelo u glavi. Zato joj je sad muka od mene"

"Konkurisao je za Zelenu kartu. U Srbiji je odavno dobio crveni karton."

"To što Rusi imaju gasove, to je stvar za doktora, a ne za ekonomiste."

"Rusi nam čuvaju leđa. Ali moramo i da se natrtimo ponekad."

"Sve je kod nas zbrzano. Oni nama na vrat, mi na nos."

"Ukinuli bismo mi papirologiju. Ali je procedura komplikovana."

"Mi služimo, oni izvoljevaju. Vreme je da im naplatimo."

"I ova kriza je prolazna. Trajaće dok je i nas."

"Javila se i levica. Da odmori desnicu."

"Na državu potrošim pola plate. Ona na mene ni pet para ne daje."

"Otkrili su mu posao. Samo još da nađu od čega je stručan."

"Oče, grešio sam. U izboru stranke ."

"Gde se dvoje svađaju, treći *ebe."

"Hrani dete da te ujede za dušu!"

"Lepu su nam zadužbinu ostavili. Da vraćamo njihove dugove."

Policajka i ja idemo ruku pod ruku. Da joj mogu videti lice ispod maske, moglo bi se reći da sam, posle dosta vremena, imao i pravi izlazak."

"Zimi se dobro obučemo, pa izgled zavara. Niko ne vidi da smo gola govna."

"Kad god se desi tragedija u krevetu, režiser je moj komad."

"Moja porodica je toliko bogata da jedemo nekoliko puta dnevno. Ja doručkujem, žena ruča, a deci dajemo ostatke večere."

"Ko hoće da oseti gornju granicu bola, neka uvuče ruku u kacu sa kiselim kupusom."

"Političari su nam netalentovani. Nemaju sluha za narod ."

"Neki političari su takve ljudske veličine da im je malo jedno radno mesto."

"Svaki sistem ima grešku. Mi smo pogrešili u izboru sistema."

"Bio je bolesno amiciozan. Do groba."
"Pažljivo vozite. Možda baš vi kaznom finansirate spavanje poslanika u Skupštini."

"Potrebne su nam korenite reforme. Dosta smo bili tikve bez korena."

"Narod nema šta da jede. A političari se naslađuju njegovom mukom."

"Svaki sistem ima grešku. Mi smo pogrešili u izboru sistema."

"Ovu državu ne možemo uhvatiti ni za glavu ni za rep. Ali, može ona nas uhvatiti za k...c."

"Svaka vlada mi je kao devojka. Draža mi je bivša."

"Izdao sam knjigu. Ceo dan sam buljio u televizor."

"Birali smo govna. Sad smo u sranju."

"Ne dam se. Ali tražim da mi se da."

"Neki vole da stoje čvrsto na svojim nogama. Ja volim da stojim čvrsto među ženskim nogama."

"Svaku uspešnu pljačku u Srbiji izvede istoimeni pljačkaš. N.N. lice."

"Moja žena ne igra fudbal. To ja ne umem da plešem."

"Bila je ružno pače. Posle je porasla u glupu gusku."

"Nikad neću zaboraviti trenutak kada je Dačić postao premijer. Mada uporno pokušavam."

"Svuda se osećao kao kod kuće. Nije se kupao."

"Nekada je težinu bračnog života lakše podeliti na troje."   

"Sreća naša pa imamo Rtanj. Inače bismo propali."

"Nemamo slobodnog vremena jer vremenu robujemo."

"Volim leto jer je lepota više prolazna nego zimi."

"Politika je umetnost. Zato su političari namazani svim bojama."

"U demokratskom društvu svako može postati predsednik. Nažalost."

"Nisam bezopasan. Od oružja imam britak jezik i um."

"Osećam se dvadeset godina mlađe od svoje starosti."

"Snega ima dovoljno. Svega drugog premalo."

"Svaka religija boluje od viška vere u sebe. A manjka vere u ljude."

"Nedelja mi se sastoji od dva dana života i pet dana čekanja da se taj život vrati."

"Žene muškarce vole zbog njihovih grešaka. Ja, recimo, ne umem da štedim."

"U detinjstvu i starosti brineš samo o sebi. U mladosti, baš te briga za druge."

"U Srbiji najbrže obole ljudi sa zdravim razumom."

"Imaju žene moždane vijuge. Ali muškarci više cene linije bokova."

"Sa temperaturom smo u minusu. Sa standardom na nuli."

"Žene koje je teško osvojiti nisu poštene. Samo su iskusne."

"Žene usvojile novu strategiju osvajanja. Zavedi, pa vladaj."

"Cena Miškovićevog izlaska na slobodu je izlazak Srbije iz dužničke krize."

"DEATH - collecting people!"

"Prvi romani na lomaču se bacaju."

"Sve se nema, a razbacuje se sneg po ulici."

"Koliko je život skup, mnogi su počeli da se razvode i iz ljubavi."


"Ne znam šta ću sa roditeljima. Istekla im garancija za povraćaj."

"Prvo je bio niko i ništa ,a onda je našao vezu za posao. Sad samo ne radi ništa."

"Žalim svoje prethodnike. Oni mojim roditeljima nisu uspeli iz prvog puta."

"Volim ideju braka. Ali, u tuđoj praksi."

"Kad je Krkobabić bio dečko, Stara planina je bila mlada."

"Izbegavam stranke. Ne bih mogao biti u istoj stranci sa budalom kao ja."

“Država će probleme gurnuti u dubok sneg. Nema više mesta pod tepihom."

"Još smo na konju. Pojeo vuk magarca."

"U našem bolesnom društvu najveća je sreća kad si zdrav."

"Dubinu naše krize osetim kad vidim koliko su ljudi spremni duboko da zarone u kontejner."

"Naučio sam papagaja jednoj svojoj korisnoj veštini. Ćuti kao zaliven."

"Čuvajte se snega. Goji."

"Nije lako biti plavuša. Osetio sam to na svojoj kosi!"

“Leo Mesi prestigao Gerda Milera po broju golova u sezoni. Neka se javi kad prestigne Maju Gojković po broju promenjenih stranaka."

"Sve velike civilizacije se ponose čajem: kineska, ruska, engleska, indijska, šumadijska..."

"Probio je led. Spavao je sa frigidnom ženom."

"Našao sam muziku koja mi odgovara mojoj konstituciji. HARD rok."

"Mnogo rizikujem u ovoj igri. Stavio sam sve na život."

"Ponekad, posle ručka, volim da zapalim. A da ne platim račun."

"Na proslavi Smaka sveta da peva Ekrem. Kad je horor, nek je s muzikom."

"Manje jedi, manje misli, manje pričaj. A ja - sve manje hajem!"

"Srbija je na umoru. Otud ovoliki lešinari i grobari."

"Komunalno preduzeće "CRNA REKA". Jer znamo da lopatamo."

"Moj recept za brak je meko srce. I tvrda glava otporna na papuče."

"Seks je kao matematika u školi. Deliš krevet sa nekim koji ti oduzme dah. I obavezno ga ponavljaš."

"Prazninu između njih u krevetu, najčešće je popunjavao srednji prst."

"Seks je za mene često nemoguća misija. Iskreno, nisam ni Tom Kruz."

"Ne znam ja ništa o neveri u braku, pitajte moju devojku. Ona ima brak."

"Zanemario sam kljuse. Uzdam se u u se, na se i poda se."

"Ko je deltio, deltio je."

"Naši ljudi u inostranstvu jedu karton i kupuju stanove. Mi ovde jedemo karton, a nemamo ni za hleb.Sigurno je tamo karton hranljiviji."

"Kad mi se neki status otima, ja ga udarim gde najviše boli. Po dilitu."

"Došlo je vreme za donošenje novogodišnjih odluka. Ja sam odlučio da sve to prolongiram do sledeće Nove godine."

"Neće biti sajma automobila 2013. Pa gde sada, za onako male pare, lepoticama da pregledamo prednji i zadnji trap?"

"Da imam pravo na jednu grešku u životu, zgrešio bih s tobom."

"Žena mi je sumnjiva. Sve mi veruje."

"Neisplaćene plate postaće krivično delo. I ovako male su već čist kriminal."

"Ovakva Crkva može samo u grob da nas otera."

"Menjam deset herojskih poraza za jednu kukavičku pobedu."

"Možda je tajna kineskog uspeha to što jedu pse? Mi smo dokaz da od jedenja govana nema nikakvog napretka."

"Srpski fudbaleri prete da će prestati da igraju fudbal. Biće to manja tragedija nego trenutak kada su počinjali da ga igraju."

"Probudim se i ponovo sam u Srbiji. Kakva noćna mora."

"Za neke je naš pasji život mačji kašalj."

"Aforizmom guram prst u oko političarima. Šta ću, i oni su od mene napravili slepca."

"Žena mu je krš. Stalno je kod automehaničara na servisiranju."

"Mislili smo da je vizionar. A on nije video dalje od nosa."

"Kod nas ništa državno nije na prodaju. Samo na poklon."

"Danas nam je - nikad bolje. Sutra - samo gore!"

"Čuo sam da žene redovno glume orgazme. I ja redovno glumim da imam seks, pa se ne hvalim time."

"Država nam je cirkus. Samo što, umesto zeca iz šešira, uvek izvučemo majmuna iz glasačke kutije."

"Ljudi mi prvi put umru kad promene broj mobilnog telefona."

"Za seks su veoma važne dimenzije i izdržljivost muškarčevog novčanika."

"Zbog krize, skraćen je petogodišnji plan Vlade. Opljačkaće nas za dve godine."

"Predsednik Amerike političke odluke donosi u Ovalnoj sobi. Premijer Srbije nad ovalom."

"Pravda nosi povez preko očiju da ne gleda kakav je sve ološ jebe."        

"On je čovek koji lako menja agregatno stanje. Nekad je izmišljao vruću vodu, danas prodaje maglu."

"Pošli smo grlom u jagode. Završili u govnima do guše."

"Njegova firma je društveno odgovorna. Za većinu problema."

"Standard radnika je rekordan. Na istorijskom minimumu."

"Hvale se političari da nam je pamet najveći izvozni potencijal. Zar smo toliko glupi?"

"Ne verujem u Deda Mraza. Otkad je prestao da me podmićuje poklonima."

"Boravak na zimskom vazduhu prija samo onima koji imaju para da ga priušte."

"Nema snega ni za nos!"

"U Srbiji mi ništa nije palo sa neba. Osim govana na glavu."

"Moje kose, moji snovi!"

"Budimo ozbiljni, iako smo ludi!"

"Neki pisci oplemenjuju svet svojim pisanjem. Neki svojim nepisanjem."

"Nešto mi smrdi u ovoj koaliciji. Nastala je kao truli kompromis."

"Neki ljudi su ko Lea Kiš. Upadnu tako u nedeljno popodne i pokvare ga."

"Prelazim na mikrobiotičku ishranu. Živim od mrvica."

"Aforizam treba da pogađa u mozak čitaoca. Nažalost, često omaši."

"Svaki novootvoreni srpski put vodi u ćorsokak."

"Ne moramo brinuti za smak sveta. Ako naši političari uzmu da ga organizuju, sigurno će propasti."

"Ovo traženje G tačke komplikovanije nego potapanje brodova."

"Neke žene obožavaju pravilo - Čist muževljev račun, duga ljubav."

"U trci sa vremenom, najbolje je trčati na duge staze."

"RTS je serijski ubica."

"Proričem sudbinu muškarca gledanjem u vagine.
Vaš ginekolog"

"Seks je za neke precenjen. Naročito oko 20. u mesecu."

"Licemerno je u državi koja je ispušila zabranjivati pušenje."

"Osećam se ko tupa olovka. Deca me ne zarezuju dva posto."

"Volim za sebe da kažem da sam hedonista. Samo kažem jer nemam para da budem."

"Moja deca nisu gojazna. Redovno im odvajam od usta."

"Ne tražim mnogo. Jedna vaša nepristojna ponuda bi me pristojno obezbedila."

"Situacija kod nas je jednostavna. Prekomplikovana za običan narod."

"Nije vođa kriv. Mi smo slepci."

"Još nismo pronašli nestale iz prošlih ratova, a već došlo vreme da šaljemo nove da ih traže."

"Hajde da zakopamo ratne sekire. Odavno su izmislili raketne bacače."

"Nema potrebe za prisluškivanjem. Zna sedobro da jedni o drugima mislite sve najgore."

"Da mi je znati gde mi je bicikl, pa da budem kompletan k***c."

"Svaka barbika sanja da je uKENja jedanput."

"Ja jesam za jedinstvo. Ali ovo bratstvo mi je nekako sumnjivo."

"Nacionalizam bukti na Balkanu. A oni ga uporno gase benzinom."

"Jedni nas vuku na Zapad, drugi nas guraju na Istok. Zato smo i izgubili kompas."

"U Srbiji se živi da bi se preživljavalo."

"Ima neke simbolike u tome da je Agrobanka i zvanično propala kad su zatvorili Kasu."

"U mojoj porodici delimo sve. Najčešće veliko ništa."

"Ljudi najviše lažu kad se zaklinju. Majke mi!"

"Svi su Srbi cvećke. Ali Lale posebno."

"Pomračenje meseca je mnogo kraći period nego pomračenje života u kome mi živimo."

"Nisam nešto rad poklnanjati organe. Životno sam vezan za njih."

"Nikad nije srljala u izboru ljubavnika. Volela je prvo da ispipa situaciju."

"Situaciju u busu bila je pod kontrolorom."

"Dva puta žena je pretila da će ga ostaviti. Treći put i Bog pomaže."

"Bio je loš ljubavnik. Ali dobro je trpeo prevaru."

"Mi svima smemo da pogledamo u oči. Naročito slepcima većim od nas."

"Tražila je bar jedan dobar razlog da me napusti. Nisam škrtario."

"Kad ubiju boga u tebi, postaneš đavolski dobar čovek."

"Dobar ekonomista ulaže u Viagru da ne bi kupovao skupe ogrlice."

"Imam razumevanja za lopove. Njima se ne isplati biti pošten."

"Od pametnog čoveka mnogi imaju koristi. I od glupog, takođe."

"Svaki muškarac poistovećuje se sa svojim autom. Ja sa svojim delim izduvne gasove."

"Preplavile me suze. Presušio mi novčanik."

"Ovaj svet je premali za oboje. Zato ti ga poklanjam."

"Brak ti konačno otvori oči i pokaže koliko je ljubav slepa."

"Mora li ženama biološki sat da zvoni u 6 ujutro?"

"Trzala je samo na krupnu ribu. A posle se žalila da joj je muž som."

"Obezbedio sam porodicu do kraja zivota. Navukao sam im bedu na vrat."

"Srpska životna filosofija je mazohistička. Životarimo i puštamo druge da nas jebu."

"Žrtvovao sam pešaka na semaforu da bi na vreme stigao do svoje kraljice."

"Ženina reč je zakon u kući. Kao i svaka opozicija, ni ja ga ne poštujem."

"Pojavio se auto za njihova preosvestenstva - EPISKOPEL."

"I ćoravu koku ubode petao."

"Sutra je novi dan. Za nas nista novo."

"Usamljen kao hiljadarka u mom novcaniku."

"Ne stajte mi na žulj. Bušne su mi cipele."

"Koji bizmismen ima više ćerki-firmi, taj je tatko."



уторак, 11. децембар 2012.

BOŽIĆNA PRIČA

     Grlo mu je bilo suvo, peklo ga je kao da je progutao šmirglu. Protrlja rukom trodnevnu bradu i gadno opsova. Batu opeče dogorela cigareta i on je sa psovkom baci u sneg. Bio je umoran, neokupan, izgužvan od vožnje i bilo mu je muka od cigareta. Dakle, bilo je vreme za piće. Bata otrese svoje teške čizme o dovratak i uđe u kamiondžijski restoran. Malobrojni gosti ga i ne pogledaše, zauzeti svojim problemima i svojim hemoroidima zarađenim dugogodišnjim truckanjem po drumovima. Nije ni on njih voleo. Gomila debelih seljaka koji su štedeli na sebi da bi potrošili novac na kurve i svoje majke ga je oduvek nervirala i nije voleo da se meša sa njima. No, nužda zakon menja, i on joj se povinova. Sede u kraj, ne dotičući štrokavi stolnjak.
- Duplu dunju - reče namrgođeno jednoj avetinjski mršavoj konobarici koja se niotkud stvori pred njim. Zapali još jednu cigaretu. Zavali se u stolici koja zaškripa pod njegovom težinom. Proteže se koliko je dug prelećući pogledom po kafani.
- Oprostite, gospodine, možete li samo malo nazad? - začu nečiji glas iza sebe.
- A? - oglasi se Bata, hvatajući rukom pikslu kojom bi se branio.
- Molim vas, malo napred, nemam mesta da sednem, ponovo se oglasi čovek u crvenoj jakni koga Bata prvi put nije ni opazio.
- Evo, evo, gde si navro!?! - Bata se odmaknu tek nekoliko milimetara. - Prokleta gospoda, malo mu ceo sto - progunđa sebi u bradu.
Ona avetinja od žene prinese mu dunju. Ote joj čašu iz ruke i iskapi nadušak.
- Mala, daj još jednu duplu. I požuri sledeći put. Ova ti se ugrejala.
- Oprostite, gospođice, kad će moj hladni nes stići? Čekam već pola ...
- Nes ovde nećeš dobiti ni za dva dana - uključi se u razgovor Bata i ne gledajući u svog komšiju za stolom. - Prijatelju moj, ovde se pije ili pivo ili žestina.
- A neki čaj? - nije odustajao onaj.
Bata se okrete da vidi tog pederka koji u krčmi " Slomljeni volan" traži čaj. Okrete se, skoči na noge i svom silinom ga zagrli.
- Sto mu patuljaka! Jesi li to ti, Mrazoviću? - zabobnja Bata, zasipajući iznenađenog gosta pahuljama pepela sa cigarete.
- Ja ... ja sam, Bato. Otkud ti? - oglasi se i Mrazović.
- Ho-ho-ho! Otkada se nismo videli, stara kajlo! A ja se još pitam koji to krelac naručuje čaj u ovoj rupi. Šta ti je, da nisi bolestan? - zabrinu se Bata.
- Ma ne, nego radim. Na putovanju.
- Pa i ja radim, bog te jebo. Pa mi to ne smeta da pijem. Ajde po jednu dunju.
- Ne smem, Bato, izgubiću posao. - kenjkavo se oglasi Mrazović, osvrćući se okolo.
- Šta ti je, šta se osvrćeš? Da te ne prati neko. - poče i sam Bata da gleda okolo.
- Ne, nego može iznenada kontrola da naleti, ugradili mi GPS u vozilo svuda me prate, ne smem duže od pola sata na jednom mestu da sedim.
- Uh, bre, gadno. A ovako, kako ide posao?
- Posao ide nikad bolje. Korporacija je u prvom kvartalu ostvarila dobitak od 4,6 posto na godiš ...
- Ej, batali me tih priča. Pitao sam - i tu se Bata naže što je mogao bliže Mrazoviću - kako je TEBI na poslu.
- Dobro je, dobro. Imam prevoz, ima i GPS, imam godišnji, socijalno, plaćeni odmor.
- Znači, u sranju si. - gorko reče Bata.
- Kako, molim? Zašto to kažeš? - pobuni se Mrazović-
- Zato što se ne smeješ, i što nosiš to smešno crveno odelo.
- A tebi, stari druže moj, kako je tebi?
- Nikad gore, hvala na pitanju. Plata mi kasni, ženi mi ponovo kasni, onu ragu popravljam od svojih para, na odmoru nisam bio ne pamtim od kad. Ali, baš me briga, lepo mi je. A sećaš li se kad smo zajedno upali na ono veče srpsko-američkog prijateljstva, kad si startovao ambasadorovu ženu.
- Ćuti, molim te, ho-ho-ho - zabrunda i Mrazović, približavajući svoju stolicu Batinom stolu. A sećaš li se ti kad su te terali u onom selu da silaziš u bunar? Održavanje narodne tradicije, šta li?
- Ma, pusti! Dete, daj dve duple dunje, za mene i kolegu! - radosno uzviknu Bata.
- Nemoj, uhvatiće me oni moji.
- Pa nek te uhvate. Ljudi smo mi, ne mašine.
- Jeste, brate. Nameću mi targete, gostovanja, traže da držim dijetu, kažu to je u trendu. I kosu sam počeo da farbam da ne bih posao izgubio od nekog mlađeg.
- Ma idi, bogati, ja ne brinem. Moj posao niko ne želi. - reče Bata.
- Vratio bih se i ja, ali ona moja rospija i deca ... Dupe im zinulo za parama, za stvarima, za ... Ma, ni na pecanje nisam išao sto godina. A onog Rudolfa, Švabu-supervizora, samo da sretnem u mraku, nabiću mu rogove na glavu. - sve više se nervirao Mrazović, zalivajući svoj bes dunjevačom.
- Nego, kako stojiš sa asortimanom? - upita Bata, dolivajući dunju iz boce koju je mršavica donela.
- Svake godine je sve teže i teže. Ovi klinci sve hoće - te tableti, te ajfoni, te ajpedi, te ovo, te ono. Šef mi nabija targete koje ne mogu ni u snu da ispunim. A kod tebe?
- Ma, socijala. Kineske lutkice, slagalice, škart roba. Ko još u Srbiji može sebi da priušti te ajpikurce?
- Pa ja ovo vozim u Srbiju! - uzviknu Mrazović.
- Ajde! - ne poverova Bata.
- Jeste, zimskih mi guma. Ali, ne brini, i ova ajpedogovna se proizvode u Kini.
- Hajde, u to ime, živeli!!! - nazdravi Bata.
- Živeli!!! - prihvati Mrazović.
Ispiše, pa se poljubiše. Mrazović ustade, zanoseći se pomalo.
- Idem do toaleta. Pričuvaj mi torbu, hoćeš li?
Bata klimnu glavom. Oči su mu bile na pola koplja, zakrvavljenje. Pripali još jednu cigaretu. Ispred njega stajahu Mrazovićeva vreća sa korporacijskim logom i njegova stara olupana kanta.
- Bem ti život - uzdahnu Bata.
Mrazović se vrati iz klozeta.
- Bato, druže stari, želim ti srećan put i da obraduješ što više Srpčadi! - poče Mrazović.
- 'Oću, kurac! - dočeka Bata, grleći ga i ispraćajući ga.
- Srećna ti Nova godina! - zaplete Mrazović.
Mrazović uze svoje stvari i izađe nesigurno u noć. Začu se zvuk elektronske brave i on se izgubi u novogodišnjoj noći.
- Srećan put i Božić! - kroz osmeh uzvrati Bata, a pogled mu se zaustavi na njegovoj kanti iz koje je virila kutija najnovijeg Ajfona 5.

понедељак, 10. децембар 2012.

U PASULJU JE ISTINA

- Zovem se Jordan Gorčić. Penzionisani sam skretničar. Otkad sam u prihvatilištu? Sada je tačno 21. dan. Tri nedelje. Kao tri godine. Primam penziju. U stvari, preneo sam je na sina, on je nezaposlen. Magistar je elektronike. Niko ga neće, kažu da je prekvalifikovan. Žena mi je umrla, tu skoro. Izašao sam iz stana da ne smetam sinu i njegovoj porodici. Ima dva deteta, žena mu je profesor. Na nekim je zamenama, ništa za stalno. A, vi, nešto ste mi poznati. Da niste ...?

- Nisam, nehajno odgovori dobro obučeni čovek koji je negovanim rukama otkidao parče hleba i umakao ga u olupani limeni tanjir u kome se još pušio nedeljni ručak. Čovek je jeo sa uživanjem. Njegove vilice ritmički su drobile hranu, a sveže izbrijani obrazi pomerali se gore-dole dok je njihov vlasnik mumlao, srkao i šljapkao, puneći usta salatom.
- Nekako mi se čini da sam vas već negde video. Možda na televiziji?, započe ponovo Jordan raz
govor, paleći smotuljak domaćeg rezanog duvana.
- Možda, gostovao sam ja i na televiziji, punih usta odgovori sagovornik. - A vi nećete? Mogu li da završim? - i ne čekajući odgovor, čovek presu iz Jordanovog tanjira u svoj. Nastavi se šljapkanje i zadovoljno mumlanje.
- Pa, da, vi ste K.B, naš poznati akdemik! - radosno nastavi Jordan, ali se brzo utiša opomenut oštrim bljeskom očiju. Znate, ja jesam skretničar, ali sam dosta čitao, najviše enigmatike. I u njoj se uvek vaše ime nalazilo u inicijalima pod " naš poznati akademik ". Otkud vi ovde? Jadna je ova država kad su joj akademici završili u javnim kuhinjama. Da niste bolesni?

- Ne, savršeno sam zdrav. Osim onih sitnih penzionerskih muka - već sit i odobrovoljen uključi se K.B. u razgovor.

- Da nije mala državna penzija? Država uvek zaboravi na svoje poslenike, naročito na one zaslužne.

- Nije, nije, penzija je uredna.

- Da niste s mukom stečeno poklonili rodnom kraju gradeći crkve i ostala bogougodna dela? Čitao sam da sad i popovi kradu.

- Nisam, ja sam rođeni Beograđanin.

- Da vas nisu deca istrošila? Evo, mene sin ... ujede se Jordan za jezik, postiđen.

- Nisu, hvala Bogu. Stariji sin mi je u Njujorku, a ćerka u Londonu. Lepo su se snašli - K.B. izvadi čačkalicu iz unutrašnjeg džepa i brižljivo stade da čačka zube.

- Pa nije mi jasno, uvaženi akademiče, šta vi tražite ovde? - iskreno zavapi Jordan Gorčić, bivi skretničar i bivši čovek.

- Nedelja je, pa nam kuvarica ne dolazi, a ko je jeo ručak moje žene, nije se dobro proveo. A ovde je nedeljom pasulj koji kuva Ranka ukusniji i od saher torte. Prijatno želim - reče K.B. uz lagani naklon i ode poštapajući se svojim, u srebro okovanim, štapom.

недеља, 9. децембар 2012.

DESANKA I DRUGE PRIČE

MILJACKA
Ja sve ove dane, sedim po kafane, i čekam na tvoj mig.
 Ja sve ove dane, moj Tomo, jarane, čekam da me zovneš, da vidiš da nisam za njih.

Jednom sam rek'o, nisam porek'o, da si za mene jedini. 
Mene su zvali, nisu mi dali, da budem premijer ispred njih.

Ko bi rek'o, mili moj DeeSe, da funkcija nova me ponese, 
da ne mogu tebi doć', da Vučiću idem u pomoć! X2

Ja sve ove noći čekam kad ću doći, Tomo, u kabinet tvoj. 
Ja sve ove noći živim u samoći jer samo tako mogu biti premijer tvoj.

Ko bi rek'o, mili moj DeeSe, da funkcija nova me ponese,
da ne mogu tebi doć', da Vučiću idem u pomoć! X2



TWITTER ČUDO
Jebite se programeri, uticajni, inženjeri!
Morali su da vam plate da nam ovu drogu date!

Tražite nam tvitove, udarate banove, joj,joj,joj,joj,jooooj!
Trošite nam časove, uzimate glasove joj,joj,joj,joooj!

Dok Tvitera nije bilo, jebao sam, jeo, snio! 
Otkad ova napast dođe, nikad danak da mi prođe!

Smislili ste densere, hipstere i fensere, joj,joj,joj,joj,joooj!
Nudite nam gejove, lezboze i fejvove, joj,joj,joj,joj,joooj!

Sada svaka glava luda, misli može biti mudra. 
Sad se svaki od nas kaje što je post'o Tviter jaje!

Istoci i Zapadi, DM-ovi, napadi, joj,joj,joj,joj,joooj!
Retviti i ajvatari, menšni i biti glavni, joj,joj,joj,joj,jooooj!

Lud sam bio što sam doš'o, još sam luđi što sam ost'o! 
Sada nazad više nema, bez Instagram Nutella krema!

Oj,Tviteru, čudna spravo, jao, Brado, luda glavo!
Sad se smiri i natrti jer ti slede sad retviti!



ONI I MI – SOCIJALNI DITIRAMB
Dok radni narod ispušta dušu, vlasnički narod kavijarom puni gušu.
Dok slepci u lavoru noge hlade, tate sinovima na moru vile grade.
Ovi što narodno obema rukama kradu, nose Guči, Versače i Pradu.
Oni što se od njih krade, proju jedu i paprike sade.
Oni što im je sa neba palo, deru nam kožu jer je i sto batina po tuđim leđima malo.
Narode, stoko, ne talasaj, umiri ćutke i svake četvrte godine glasaj.


SREĆA U NESREĆI

Председник сам државе,очекујем госте,партије са цензусом хоће да ми напакосте.
Десет малих партија село на мој кревет, једну сам угасио, остало их девет.
Девет малих партија, још не знају ко сам, БИА једну разбуцала, остало их осам.
Осам малих партија, ја их мрко гледам, један лидер пао на кокаин, остало их седам.
Седам малих партија, нису чули вест, како Курир јавља, остало их шест.
Шест малих партија, чуо за њих свет, Амбасаде одиграше да их буде пет.
Пет малих партија, пропаст мени прети, НВО се огласише, осташе их четири.
Четири мале партије, бес  у мени ври, навијачи, помозите, да их буду три.
Три мале партије, обећавам све, камионе, шлепере и Управне одборе, да остану две.
Две мале партије, цензус им је бедан, лидери се поџапаше, остаде ми један.
Тај је лидер једна испушена лула, тако да је сад партија у скупштини - нула!
Тако у сваком мандату, после оваквих договора, не боли ме глава,
сад је све у реду, може мирно да се спава. 




Eufemizam o ministru

Naš ministar ne krade, on kraducka,
taj nikad ne laže, on lažucka,
niti smrdi, nit' smrducka.
U skupštini on radno spavucka,
Zimi skija, leti spavucka,
Na uvo mu kafanska pevucka.
Na narod on pogleducka,
jer narod ne živi, on živucka.

петак, 30. новембар 2012.

STARA TREŠNJA

Telefon je veselo skakutao po uglačanom staklenom stočiću lekarske ordinacije, ali Jovan teško da je bio u sličnom raspoloženju. Njegov pogled bludeo je kroz sterilne zavese sterilne čekaonice i gubio se u daljini prljavosivih oblaka na horizontu. Nehajno je pogledao ekran telefona, mada je dobro znao čije ime će tamo pročitati. " Marija" treptalo je ime, izazivajući pulsirajuću glavobolju u Jovanovoj glavi. Nije trebalo da se spetlja sa tom devojkom. Nije trebalo da se pravi pametan pred njom. Nije trebalo da kupuje cigarete na njenoj trafici. Nije trebalo da počinje sa pušenjem ... Mnogo je to bilo glagola trebati koje je trebalo odraditi. Nije ni znao zašto je to učinio. Zašto je spavao sa Marijom. Imao je divan brak, divnu ženu, dečaka od tri godine. Jelisavetu, svoju ženu, poznavao je još iz srednje škole, bila mu je prva ljubav, doživotna. -Sujeta, ponavljao je sebi, morao si da lečiš svoju sujetu i da se poigraš sa tom trafikantkinjom. A sad? Sad ispaštaj!
- Jovan, Jovan Ćurković? - ču se cvrkutavi glas sestre sa šaltera.
- Đurković, Jovan Đurković - već navikao na tu grešku, odazva se Jovan.
- Stigli su vaši rezultati, gospodine Ć - Đurkoviću - i dalje cvrkutavo nastavi devojka. Gospodin doktor Hadži Trifkov trenutno je na seminaru u Bangladešu, ali će vas nazvati čim se vrati.
- Da, da ... - promrmlja sebi u bradu Jovan, ne slušajući je više i poče da trga omot koverte sa pretencioznim novokomponovanim grbom ordinacije na sredini. Umalo se ne sruši.
Seti se dana kad je ušao u ordinaciju Hadži Trifkova, jednog od najboljih prestoničkih urologa. Nekoliko nedelja pre toga mučila ga je bol u preponama. Ustajao je noću i, previjajući se od bolova, odlazio je do kupatila. Sumnjao je da mu je Marija prenela nešto, ali, pobogu, koristio je kondom. O seksu više nije ni razmišljao. Od Jelisavete je to krio, izgovarajući se problemima na poslu. A onda, kada se jedne večeri, pojavio tanak, ali primetan mlaz krvi u urinu, morao je da reaguje. Bled od nespavanja i brige, seo je u sam ugao, ispod ogromnog fikusa. I tada je sestra pogrešila njegovo prezime. Tada je nije ispravio.Otišao je do doktora, koji je ovlaš pregledao njegov karton, grickajući nervozno okvir svojih naočara.
- Džet-leg, gospodine Ćurkoviću, samo što sam sleteo iz Kanade. Obavićemo sva neophodna snimanja i analize, pa ćemo se čuti. Može biti i ozbiljno, zbrza doktor, prosto izbacujući Jovana iz kancelarije.
-Cancer prostatae - krupnim crnim slovima pisalo je na dnu stranice. Jovan se uhvati za glavu. - Bože, pa ja imam samo 39 godina. Pročita suznim očima jošr jednom dijagnozu. Prognoze su nezahvalne, ali ostalo je još 3 - 6 meseci života. Tako je pisalo - TRI do ŠEST meseci! Šta za to vreme uraditi? Kuda ići? Kome se poveriti? Jelisaveti nikako, ona će potrošiti čitavu našu ušteđevinu da me spasi! Ali, kako NJOJ da ne kažem!?! Mariji, možda? Jovan se nasmeja gorko na ovu misao. Pođe ka autu.
Izdržao je još nekoliko dana, trpeći bolove koji su se pojačavali. - Neću ja izdržati ni tri nedelje, kamoli meseca - stisnutih zuba pomisli Jovan, gutajući još jednu tabletu protiv bolova. - Moraću ovo brzo da rešim.
Jutro u T, rodnom selu Jovanovih roditelja. Sitna magla natera ga da se strese. Bilo mu je hladno. Još malo pa će i to prestati. Strpa u džep jakne komad roze konopca za veš. Voleo je selo, i rado mu se vraćao. Međutim, otkako su njegovi otišli u Austriju da rade, retko mu se vraćao. Odškrinu zarđalu kapijicu i uđe u dvorište. Stara kuća njegovog dede nahereno je stajala iznad nove gastarbajterske kuće njegovih roditelja kao neka stara zakrpljena šubara. Dvorištem je dominirala ogromna trešnja, čiji se vrh gubio u jutarnjoj magli. Jovan krenu prema njoj.
Jedva se pope na nju. Merdevine su bile kratke, stare natrule grane bile su klizave od vlage kojom ju je magla obasipala. Jovan se zaustavi na sredini krošnje. U oproštajnom pismu Jelisaveti i Mihailu, sinu, objasnio je zašto život želi da završi na trešnji. Podsećala ga je na detinjstvo, na srećne dane razbibrige, na raspust ... Izvadi konopac iz džepa i prebaci ga preko gornje grane. Konopac beše kraći, izresan na jednom kraju. - Ponovo su komšije odsekle parče, lopovi! - ljutito opsova Jovan. - Nisu poštovali ni smrt, bezobraznici!
Podiže se na prste i namače omču. Nije se osvrtao okolo jer ništa se nije ni videlo od magle. Izdahnu vazduh šišteći, kao pred skok u vodu. I, ... - Zazvoni mu telefon. - Gde baš sad? Neću se javljati, nek ide do đavola! A, možda je Marija? Daj bar da joj sve sad stresem. Od nje je sve i počelo. I dalje na vrhovima prstiju, Jovan se nekako izvi i izvadi telefon iz džepa jakne. Krajičkom oka vide da na ekranu piše " Lekar". Refleksno se javi.
- Halo, gospodine Đurkoviću - procvrkuta neko sa druge strane linije. - Mi se mnogo izvinjavamo, u pitanju je gruba greška. Vaš nalaz zamenili smo sa nalazom Jovana Ćurkovića, starog 63 godine. Vi ste zdravi! U stvari niste zdravi, ali u pitanju je blaži oblik uretritisa, izlečivo je ....
Jovanu ispade telefon iz ruke. On pokri lice šakama i zaplaka. Zajeca dok su mu se ramena snažno tresla. Tresla su se toliko jako da se okliznuo na klizavu granu i propao.
- Gde sad da se obesim, kad sam ozdravio - panično pomisli Jovan dok se gušio. Poče da se koprca, pokušavajući nogama da dohvati neku granu. Trešnja je bolno cvilela. - Ne, sad, ne sad ! Htede da vrisne Jovan. Zaljulja se što je jače mogao i konopac, i inače natruo i izresan, popusti. Jovan polete u dubinu krošnje udarajući o njene grane. Nešto puče iznad njega. Tresnu o zemlju.
- E, budale - reče smejući se polako, pa sve jače. - Htedoh da se obesim bezveze - zaceni se od smeha Jovan Đurković i zabaci glavu taman u trenutku da vidi ogromnu suvu granu trešnje koja će pasti na njega i slomiti mu vrat.